u ljubavi mi se rađamo u ljubavi nestajemo
Dižem se u rano jutro,prohladno je ,polako idem do prozora zatvram ga i promatram još uvijek prazne ulice.Na stolu je boca vina i čaša od sinoć umrljana tim istim vinom.
"Pa kad je vec zmazana,zašto ne ?" pomislih i ulijem vino u tu vec umrljanu čašu.
Obecala sam mu da neću više ali pošto z nam da to najviše mrzi . . . bas zato toliko žarko želim zapaliti cigaretu.
"Gdje li je prokleti upaljač??!!!"
Ahhhhh! kako dobar osjećaj,oduvjek sam voljela dim u plučima!Znak da umirem..da umirem polako!
Pola dana je prošlo,još sam uvijek u piđami i nemam ju namjeru skinut,javila sam na posao da sam bolesna . . . današnji dan je takva pušiona.Volim ga,ali ne želim da se vrati kući ,danas ga jednostavno ne želim vidjeti,dosta mi je njegova jednoličnog izraza . . .ali opet te njegove duboke oči i te usne ,pune i vrele koje me strastveno ljube,te ruke koje me cuvaju od svega . . . mozda mi ipak nedostaje taj snažni zagrljaj . . .ali svjedno-ne želim ga danas vidjeti . . .
Ručak....ma kakav ručak! Gdje su mi jebene cigarete!!!?
I tako do ponovnog počinka.Ako vas zanima - da ,bio je tu,ali na vratima.Nisam mu otvorila .Jer da jesam sigurno bi izbila još jedna svađa ,možda bi to bila i poslijednja.
Pa idem sada,sklapam oči,sutra je novi dan,mozda nece biti tako jadan...
Gasim cigaretu,gasim malu svjetiljku i opet sanjam sama
|